Poteškoće s mentalnim zdravljem pogađaju sve veći broj ljudi. To je posljedica povećane razine stresa u vremenu brzog življenja, nezdravih životnih navika, negativnih unutrašnjih i vanjskih faktora. Poteškoće povezane s mentalnim zdravljem ne biraju ljude ovisno o njihovim godinama. Događaju se svima, od najmlađih do najstarijih. A šta se dešava s mladima?
,,Svi smo svjedoci da se danas mladi sve više žale na nemogućnosti ostvarenja čak i osnovnih potreba i prava koje treba da ostvaruju, shodno trenutnoj ekonomskoj situaciji kod nas, a i u svijetu možemo reći da su mladi nezadovoljni u svojoj društvenoj zajednici”, kazao je Ljubomir Isajlović, diplomirani psiholog.
STIGMATIZACIJA – NEOPIPLJIVI KAMEN SPOTICANJA
Kada stručnjaci, ljudi sami ili okolina prepoznaju određene teškoće, onda iste ili ne prihvataju ili ih umanjuju i najčešće odbijaju da reaguju. Odlazak psihologu ili psihijatru još uvijek je misaona imenica i nešto prema čemu ljudi najradije drže distancu. Takav odnos prema traženju pomoći od stručnih lica onda kada nam je ista potrebna najčešće je stav izgrađen na “to mi ne treba”, “šta će reći okolina”, “nisam lud/a” i tako dalje.
Nažalost, takav stav dalje implicira da se mentalno zdravlje ne stavlja na listu prioriteta u našoj svakodnevnici. Razgovor o mentalnom zdravlju se izbjegava, o problemima se ćuti i skrivaju se kao najveće tajne. Takva pojava naziva se stigmatizacija, negativno obilježavanje, marginalizacija i izbjegavanje osoba baš zato što imaju psihičke teškoće (Ivezić, 2006). Taj pojam podrazumijeva tri osnovna problema: neznanje, predrasude, diskriminaciju (Thornicroft, Rose, Kassam i Sartorius, 2007). Zato, prvi korak u prevenciji ove sve češće društvene pojave, koja kako se čini ima duboko usađene korijene koji se hronično razmnožavaju, jeste educiranje društva o mentalnom zdravlju i širenja svijesti o tome da je nekad zaista “u redu ne biti u redu”.
,,Istraživanja pokazuju da 20% mladih ljudi ima poteškoća sa mentalnim zdravlje, a najčešće su to anksiozni poremećaji, depresija, poremećaji u ponašanju, samopovređivanje, upotreba psihoaktivnih supstanci, kao i vršnjačko nasilje. Veliki broj mladih ljudi pokušava samostalno da se izbori sa poteškoćama sa kojima se susreću, uglavnom iz razloga što smatraju da je slabost potražiti stručnu pomoć psihologa, savjetnika ili psihoterapeuta ili psihijatra. Upravo suprotno, ukoliko potražimo pomoć znači da smo spremni i odlučni, a razgovor sa stručnom osobom omogućava bolje razumijevanje sebe i svojih osjećanja, kao i lični rast i razvoj”, ističe psihologinja Nataša Jovanović.
U trenucima kada se problem desi, a ne dobije se odgovarajući tretman, postojeće teškoće se značajno mogu povećati i narušiti kvalitetu života kako pojedinca tako i njegovih najbližih.
,,Ukoliko vidite da imate problem sa kojim nikako da izađete na kraj, svakako se obratite i potražite pomoć i savjetovanje kod stručnih osoba bez bilo kakvog ustručavanja i predrasuda. Iako naše okruženje često zna da bude nepravedno i okrutno, da osuđuje stručnu psihološku pomoć, neophodno je da znate da su ti sručnjaci zapravu tu za vas da vam pomognu da se nosite i suočite sa problemom koji imate”, naglašava Isajlović.
HIPERPRODUKCIJA INFORMACIJA KOJA OTVARA “ČULA”
Kako sve ima dobre i loše strane, pa tako i svijet hiperprodukcije informacija, u ovom slučaju dobra strana je ta što, prema mišljenju psihologa, dostupnost informacija doprinosi smanjenju predrasuda i stereotipa kod mladih ljudi, te poboljšanju situacije kada je u pitanju traženje stručne pomoći.
,,Ako govorimo o traženju stručne pomoći od strane mladih moramo da kažemo da se situacija dosta popravlja u poredjenju sa samo nekoliko godina prije. Takođe, potrebno je istaći da mlađe generacije se znatno manje ustručavaju da potraže stručnu pomoć i savjetovanje kada se nalaze u problemu. Ovo stanje možemo zahvaliti samoj promociji važnosti mentalnog zdravlja kroz medije kojima danas svi imamo pristup praktično, kao i raznim edukacijama i obrazovnom sistemu u globalu koje je podiglo samosvijest mladih, novih generacija koje se ne ustručavaju za traženjem pomoći kao ranije”, kaže Isajlović.
ZDRAVI MI OD ZDRAV/A JA, ZA POČETAK
U prioritetima Strategije za mlade Ujedinjenih naroda (UN Youth Strategy – Youth2030: Working with and for Young People) naglašena je važnost veće dostupnosti kvalitetnog obrazovanja i zdravstvenih usluga u području mentalnoga zdravlja koje su prilagođene mladima te osiguranje zdravog okruženja za rast i razvoj.
Isajlović poručuje da ,,svaka mlada osoba, bez obzira gdje živi ima pravo na pravovremenu zaštitu i podršku kada je u pitanju mentalno zdravlje, a odgovornost svih nas jeste ponuditi podršku, razumijevanje i sigurnost te pomoći drugima da osjete da nisu sami.”
Psihologinja Jovanović savjetuje mlade da potraže stručnu pomoć, izaberu sebi adekvatnu osobu koja će ih voditi na putu osnaživanja kroz ostvarenje povjerenja u tu osobu koju su izabrali. Takođe, za početak, prema njenim riječima: ,,Jako je važno da se posvetimo i brinemo o sebi, ugađamo i zadovoljavamo svoje potrebe na adekvatne i prihvatljive načine, da se bavimo fizičkom aktivnošću, budemo okruženi i družimo se sa dragim ljudima, organizujemo dan i na taj način ćemo poboljšati svakodnevnicu i kvalitet svog života.”
Tekst je nastao u okviru projekta ,,BeWell@Digital” koji podržava Evropska komisija kroz program Erasmus Plus, a implementira konzorcijum na čelu sa International Youth Health Organization i partnerima: PRONI Centar za omladinski razvoj (BiH), Qendra Youth Act (Albanija), Društvo za borbu protiv SIDE – CAZAS (Crna Gora), Epistimoniki Etaireia Vioiatrikis Pliroforikis kai Pliroforikis Ygeias – GBHI (Grčka) i Institut savremenih tehnologija Crne Gore.
Projekat u Brčko distriktu BiH je sufinansiran kroz poziv Odjeljenja za evropske integracije i međunarodnu saradnju Brčko distrikta BiH.
