Grupa i grupna dinamika – Lejla Šubo

Ljudi koji teže istim ili sličnim ciljevima, sa istim ili sličnim uvjerenjima klasificiraju se u skupine i na taj način ispunjavaju neke od osnovnih ljudskih potreba – potrebe za sigurnošću i pripadnošću. Broj pojedinaca koji ima zajedničke karakteristike i koji se nalazi u konstantnom interaktivnom odnosu naziva se grupa. Grupe kojima pojedinac pripada ne moraju uvijek biti svojevoljno odabrane, u neke od njih on može biti svrstan po samome rođenju, na osnovu nasljednog obilježja (npr. krvna grupa) ili nekih drugih nepromjenjivih karakteristika. Bilo da se radi o stečenim ili nasljednim grupama, unutar svake od njih pojedinci izvršavaju manje ili više slične aktivnosti u svrhu stvaranja i održavanja smisla zajedništva. Kada govorimo o omladinskom radu i grupisanju unutar tog okvira, jasno je da se radi o pojedincima koji su prepoznali sebi slične osobe, one sa kojima mogu koračati u istome pravcu i sa kojima se dobrovoljno odlučuju povezati.

Svaka grupa ima određeni put razvoja i faktore koji utiču na efikasnost rada unutar nje. Stoga je bitno pomenuti par značajnijih pojmova: dinamika grupe, razvojni stadiji grupe i uloge u grupi. Kako bi se svaki od ova tri elementa grupe pobliže objasnio, kao primjer će se uzeti PRONI Akademija Omladinskog Rada i tok odvijanja aktivnosti unutar nje.

Prije samog njenog formiranja, treneri su morali odrediti tematiku koja će se obrađivati. Po određivanju tematike slijedilo je pripremanje agende i aktivnosti prilagođenih pretpostavljenim potrebama pojedinaca koji će sačinjavati grupu. Kada se odredila poželjna veličina grupe, vrijeme, mjesto i način održavanja treninga, onda se počelo i sa realizacijom treninga, tj. pozivanjem učesnika. Nakon prikupljanja dovoljnog broja učesnika organizovano je i prvo predavanje, koje se može smatrati zvaničnim formiranjem grupe. Prvi čas je uvijek bitno posvetiti pojedinačnom predstavljanju članova grupe, obzirom da se neki od njih susreću po prvi put. Svako od učesnika je tom prilikom iznio i neka od svojih interesovanja, očekivanja ili ukratko iskazao neka od svojih uvjerenja. Sve to bilo je neophodno kako bi trener mogao dodatno prepoznati potrebe pojedinaca, te odrediti pristup koji bi išao u korist što efikasnijem ostvarenju određenih ciljeva. Zanemarivanje potreba može dovesti do neravnoteže ili narušavanja efikasnoti grupe. Članovi grupe u početku zbog nedostatka informacija ne moraju nužno uvijek imati jasnu ideju o konačnom cilju ili zadacima koji će se izvršavati, ali se iz tog razloga o tim mogućnostima prvenstveno diskutuje. Svaki pojedinac izrazi svoje mišljenjei uz smjernice trenera grupa postepeno dolazi do konačnog rješenja. U stadiju formiranja grupe produktivnost grupe nije na najvećem nivou, obzirom da se ovaj stadij uglavnom smatra uvodom u sve što slijedi.

Idući stadij bio je razvoj i normiranje grupe u kojem je atmosfera postajala sve ugodnija, jer su se pojedinci postepeno zbližili i osjećali sve slobodnijim da u potpunosti izraze većinu svojih mišljenja.Postepeno se otkrio i njihov način rada, te mogući pristup pojedinim zadacima. Veliki dio pažnje je kao i uvijek posvećen važnosti zdrave komunikacije i međusobnom poštovanju koji djeluju na povezanost članova grupe i na njenu uspješnost. Članovi grupe uočili su međusobne sličnosti i razlike, te su utvrdili i neke od načina prilagođenog pristupa jednih drugima, obzirom da svi oni teže harmoniji grupe. Radi održavanja harmonije grupe, također su postavljena i određena pravila unutar nje, kojih se svi članovi grupe moraju pridržavati. Ta pravila se uglavnom odnose na uvažavanje potreba i shvatanja ostalih pojedinaca. Njih postavlja trener koji je uvijek informiran o svim dešavanjima unutar grupe. On je sposoban posmatrati ne samo individue grupe, već i grupu kao jedno tijelo.

Nakon razgovaranja o općenitoj situaciji ili trenutnom stanju onoga čime se grupa bavi, onoga što ona nastoji poboljšati, uz spoznavanje novih informacija, ponašanja članova grupe su postepeno postajala određenija. Svaki od tih članova postepeno shvata svoju odgovornost unutar grupe, prilagođava svoja ponašanja u grupi i na taj način radi na izgradnji jednog zajedničkog identiteta. Pojedinci unutar grupe su na taj način svjesno ili nesvjesno zauzeli određenu ulogu u grupi. Uloga lidera grupe u ovom je slučaju bila predodređena. Ostali članovi grupe mogu imati različite uloge u grupi, osim uloge lidera, a sve u ovisnosti o situaciji. Grupa je postepeno postala usmjerenija prema ostvarenju zajedničkog cilja.

Zajednički cilj grupe ostvaruje se aktivnim učešćem većeg broja članova grupe. Stadij u kojem su članovi grupe najproduktivniji jeste stadij izvođenja. To je stadij u kojem se članovi grupe međusobno dobro poznaju, te u kojem se već mogu međusobno nadopunjavati prilikom izvršavanja određenih zadataka. Motivacija za rad je visoka, jer su članovi grupe u ovoj fazi već upoznati sa većim brojem neophodnih informacija koje im omogućavaju razumijevanje zadataka.

Sve navedene odrednice predstavljaju dinamiku grupe koja se definiše kao set ponašajnih i psiholoških procesa koji se dešavaju unutar jedne grupe. Uspješnost izvršavanja zadataka ovisi o dinamici grupe. Posljednji stadij grupe jeste stadij njenog rasformiranja, do kojeg bi tek za par mjeseci trebalo doći. Navedene faze ne moraju trajati podjednako, jer je nekima od njih potrebno posvetiti više, a nekima manje pažnje, sve u ovisnosti o prilikama.

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email