Ova priča počinje jako davno. Svi se vjerovatno sjećate priče o Nindža kornjačama, ali niste znali da ih ustvari ima pet. Peta kornjača je djevojčica, te samim tim nije bila toliko zanimljiva za radnju crtanog filma, međutim u ovoj priči ona vodi glavnu riječ. Njeno ime je Liza. Duh Lize ispunio je gen Don Kihota, koji je neprestano odrzava u borbi za bolje sutra. Ona je omladinski radnik. Da, kornjača omladinski radnik. Ona je ta koja ne poznaje granice, ona je ta čije srce ispunjava okruženje mladih i čija vas pojava motiviše za izgradnju nekih većih i važnijih ciljeva.
Liza je imala želju promijeni nešto u svijetu, ali je morala krenuti od sebe, a zatim malim koracima svijet oko sebe činiti ljepšim. Sa 15 godina Liza se po prvi put prijavljuje za seminar. Otišla je u potpuno nepoznati grad, u luksuzni hotel, među neznance, tamo joj se svidjelo i tu počinje njena ljubav prema aktivizmu. Svidjelo joj se neformalno obrazovanje, gdje je prvi put imala priliku da kaže svoje mišljenje, ne plašeći se da će doći do osude drugih. Tako je Liza nastavila odlaziti na seminare, voziti se raznim prevoznim sredstvima, obilaziti razne gradove I upoznavati mnogo različitih ljudi. Onda dolaze kampovi, neke nepoznate destinacije, te spavanje u šatorima sa još nepoznatijim ljudima. Kampovanje je bilo naporno, možda i isrpljujuće, ali sve je to vrijedno toga obzirom da vas na kraju dana čeka logorska vatra, sa nekim nepoznatim licima, uz koju ćete se i upoznati. To je prava avantura, a nekada i veliki izazov. Lizin aktivistički duh je rastao, kao i njen krug prijatelja. Neizostavan dio priče je i volontiranje, koje ima posebnu čar. Uprkos mnogobrojim Lizinim obavezama, svo svoje slobodno vrijeme iskorištavala pomažući drugima i mameći im osmijehe na lice. Nije postojao novac na svijetu koji je mogao da plati osjećaj koji je u Lizi budilo volontiranje. Očistiti dio grada, urediti parkić ili nekog mališana naučiti prva slova, samo su neke od aktivnosti su budile divna osjećanja u Lizinom srcu. Mnogo toga Liza je naučila iz svog omladinskog rada. Aktivizam je izgradio Lizu kao ličnost, sigurno bi bila drugačija osoba da nije zakoračila u svijet neformalnog obrazovanja.
Godine omladinskog rada naučile su Lizu mnogo toga. Napokon je došlo vrijeme da ona svoje znanje prenese drugim mladim ljudima. Počela je držati seminare, treninge i edukacije. Konačno je bila nekome bila uzor. Učila je druge mlade sve što je ona naučila od drugih. Radila je u kancelariji. Počela je realizovati svoje projekte i unaprjeđivati svoju lokalnu zajednicu.
Liza je srećna i radi na sebi. Liza je izašla iz svoje konfor zone i trudi se da svoje okruženje čini ljepšim. Lizu čeka još mnogo putovanja, seminara, kampova, projekata, volonterskih akcija i prijatelja. A, ako Lizu pitate šta je najveće bogatstvo sa njenih putovanja to su mnogoprojni prijatelji u svim dijelovima njene države.
Budi i ti kao Liza.
